Građanski nacionalizam
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Ereignisblatt_aus_den_revolution%C3%A4ren_M%C3%A4rztagen_18.-19._M%C3%A4rz_1848_mit_einer_Barrikadenszene_aus_der_Breiten_Strasse%2C_Berlin_01.jpg/220px-Ereignisblatt_aus_den_revolution%C3%A4ren_M%C3%A4rztagen_18.-19._M%C3%A4rz_1848_mit_einer_Barrikadenszene_aus_der_Breiten_Strasse%2C_Berlin_01.jpg)
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/94/Combined_flag_of_the_Celtic_nations.svg/220px-Combined_flag_of_the_Celtic_nations.svg.png)
Građanski nacionalizam, također poznat i pod nazivom liberalni ili slobodarski nacionalizam oblik je nacionalizma koji, prema tumačenjima političke filozofije, nije utemeljen na ksenofobiji i nesnošljivosti prema drugim narodima, već su, potpuno suprotno, u građanski nacionalizam utkane i domoljubne ideje, ali istovremeno sloboda i jednakost drugih naroda kojima su zajamčena ljudska prava i društvena snošljivost.[1]
Za razliku od etničkog nacionalizma temeljenog naGemeinschaftu, zajednici odnosno narodu, građanski nacionalizam temelji se na Gesellschaftu odnosno cjelokupnom društvu. Narod zasnovan na građanskom nacionalizmu razmjerno je labav i sklon sukobima između većine i malih skupina koje odbijaju prihvatiti većinski i zakonom konstitutivni narod.[1] Takav slučaj čest je zapadnoeuropskim zemaljama, gdje arapska manjina zahtijeva jednaku ili veću samoupravnost od većinskog naroda (npr. Nijemaca, Francuza ili Talijana). Sličan slučaj javio se u bivšim zemljama Sovjetskog saveza, gdje je ruska manjina često tražila odcjepljenje od pojedine države i pripojenje Rusiji.[1]
Političke stranke[uredi | uredi kôd]
Političke stranke koje svjetonazorski i programski promiču ideje građanskog nacionalizma:
Belgija - Novi flandrijski savez
Irska - Fianna Fáil
Katalonija - Katalonska europska demokratska stranka
Škotska - Škotska nacionalna stranka
Wales - Plaid Cymru
Od ostalih svjetonazorski bliskih stranaka ističu se španjolske političke stranke koje se bore za neovisnost Galicije i Baskije. Građanski nacionalizam promiču i brojne tajvanske političke stranke u svojoj borbi za neovisnost od Narodne Republike Kine. Slični pokreti javljaju se i kod Kurda, Čečena, Tatara, Kopta i u Abhaziji, odnosno svih naroda koji nemaju svoju samostalnost i neovisnost.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Toni Šušnjar, U obranu nacionalizma Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2017. (Wayback Machine), www.priznajem.hr, objavljeno 22. siječnja 2017., pristupljeno 22. siječnja 2017.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Portal o nacionalizmu i njegovim oblicima i pokretima na stranicama knjižnice Sveučilišta Fordham (engl.)
- Projekt nacionalizam Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2019. (Wayback Machine) na stranicama Sveučilišta Južna Karolina (engl.)